Ova umjetna stabljika odpšenica, iako samo artefakt, gotovo je savršena reprodukcija šarma prirode. Trokrake grane, poput padalina godina, sažimaju radost žetve i sjeme nade. Svako zrno pšenice je puno i sjajno, kao da je dar Majke Zemlje, a ljudi ne mogu a da ga ne požele nježno dodirnuti i osjetiti temperaturu iz prirode.
Boja mu nije glasna, ali ima tihu ljepotu. Svijetlo zlatnožuta, na suncu djeluje posebno toplo, kao da je sunce nježno mrvljeno, posuto po ovoj grani pšenice. Kad zapuše povjetarac, lagano se njiše, kao šapatom, pričajući priču o rastu i žetvi.
To je tako jednostavna simulacija jedne grane pšenice, ali dovela me do beskrajnog sanjarenja i ganula. To nije samo neka vrsta ukrasa, već i svojevrsna duhovna hrana. Kad god sam umorna, uvijek mi može donijeti mir i utjehu, neka nađem komadić svoje čiste zemlje u ovom bučnom svijetu.
Nisu potrebne kitnjaste riječi koje bi je uljepšale, niti su joj potrebne komplicirane forme da bi je izrazile. Dovoljna je samo jedna grana žita da iz dna srca osjetimo toplinu i ljepotu. Možda je to snaga jednostavnosti. Jednostavno je povratak ljepoti, povratak pravom stavu. U kompliciranom svijetu, trebamo tako jednostavno, da operemo prašinu duše, da pronađemo ono izvorno čisto i lijepo.
Mnogo puta uvijek težimo za onim prekrasnim i složenim stvarima, ali ignoriramo jednostavno i lijepo postojanje oko nas. Zapravo, istinska sreća često je skrivena u tim naizgled običnim stvarima. Sve dok srcem osjećamo, doživljavamo, možemo pronaći beskrajnu ljepotu u životu.
Vrijeme objave: 02. travnja 2024